Zlouporaba vlasništva

Intelektualno vlasništvo odnosi se na posebna, specifična prava koja imaju autori i nositelji intelektualnog vlasništva. Prava intelektualnog vlasništva apsolutne su naravi, što znači da nositelj prava ima isključivo pravo korištenja predmeta zaštite (npr. izuma, žiga, industrijskoga dizajna ili autorskoga djela).

Svaka druga osoba koja želi na određeni način koristiti takav predmet zaštite u pravilu mora dobiti odobrenje (licenciju) nositelja prava intelektualnog vlasništva za takvo korištenje intelektualne tvorevine. Ugovori kojima se uređuju odnosi između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite uobičajeno se sklapaju u pisanom obliku. Njima se uređuju uvjeti korištenja predmeta zaštite, kao što su namjena, vremenski i teritorijalni opseg korištenja, broj izrađenih primjeraka, plaćanje naknade nositelju prava i dr. Ako neka osoba započne s korištenjem predmeta zaštite intelektualnog vlasništva bez prethodno dobivenog odobrenja nositelja prava, takvo korištenje je neovlašteno i predstavljat će povredu prava intelektualnog vlasništva.

Krivotvorenjem se, u kontekstu prava intelektualnog vlasništva, naziva izrada proizvoda koji oponašaju originalni proizvod označen žigom na način da na prvi pogled stvaraju dojam da se radi o originalnom proizvodu. Najčešći razlog krivotvorenja je nelegitimno stjecanje koristi od ugleda ili popularnosti koju kod potrošača uživa originalni proizvod, žig ili nositelj žiga.

Financijski gubici koji ostvaruju nositelji intelektualnog vlasništva zbog zlouporabe te krivotvorenja su golemi stoga ne čudi što je sve veći broj domaćih i inozemnih zahtjeva klijenata za detektivskim uslugama pri razotkrivanju navedenih aktivnosti.